Čišić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 53638/21), odluka od 5.7.2022. – veza Odluka Ustavnog suda BiH broj AP 3291/19[1].

Aplikacija odbačena kao nedopuštena.

Slučaj se odnosi na navodni propust zatvorskih vlasti da poduzmu preventivne mjere za zaštitu života zatvorenika.

Prva aplikantica je udovica, a druga i treća aplikantica su kćeri g. A.Č. koji je umro kao zatvorenik u zatvoru u Zenici. Uzrok smrti A. Č. je bilo trovanje medikamentima, uzrokovanog kombiniranim djelovanjem diazepama i alkohola.

Evropski sud je istakao da su relevantna načela u pogledu statusa žrtve u ovakvim slučajevima sažeta u predmetu Kekelashvili protiv Gruzije ((odluka) br. 35861/11, paragrafi 41-55 od 17.11.2020. godine, s daljnjim referencama).

Evropski sud je dalje istakao da je parnični postupak koji je na nacionalnom niovu vođen protiv zatvora u Zenici pružio aplikantima priliku da razjasne okolnosti smrti člana njihove porodice, a kroz ovaj postupak oni su dobili detaljne odgovore na svoje pritužbe. Konkretno, domaći sudovi su utvrdili da je A.Č., u vrijeme svoje smrti, bio pod posebnim disciplinskim mjerama, različitim i manje strogim od samice. Oslonili su se na mišljenje vještaka kako bi razjasnili je li propisana doza diazepama bila pretjerana i opasna. Što je još važnije, domaći sudovi su utvrdili nedostatke sigurnosnog osoblja zatvora u Zenici, prepoznali njihovu ulogu u smrti A.Č. i izričito priznali povredu člana 2. Konvencije.

Aplikantima je dodijeljeno oko 5.100 EUR svakome na ime naknade nematerijalne štete. Ovaj se iznos ne može smatrati nerazumnim. Nadalje, nije bilo proizvoljnosti ni u zaključku domaćih sudova da je A.Č. snosio određenu odgovornost za vlastitu smrt, niti u odluci da se ova okolnost uzme u obzir kao faktor pri određivanju naknade.

Prethodno je dovoljno da Sud utvrdi da je povreda člana 2. stav 1. Konvencije priznata i primjereno ispravljena na domaćem nivou. U skladu s tim, ovaj je prigovor nespojiv ratione personae s odredbama Konvencije u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije i mora se odbaciti u skladu s članom 35. stav 4.

Aplikanti su također podnijeli druge prigovore prema raznim odredbama Konvencije. Sud smatra da, u svjetlu svih materijala koje posjeduje i u onoj mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadležnosti, ti prigovori ili ne ispunjavaju kriterije dopuštenosti utvrđene u članovima 34. i 35. Konvencije ili ne otkrivaju nikakvu povredu prava i sloboda sadržanih u Konvenciji ili Protokolima uz nju. Slijedi da se ovaj dio zahtjeva mora odbiti u skladu s čl. 35. st. 4. Konvencije.

[1]Informacije su pripremljene u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za sudsku dokumentaciju i edukaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Iste su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.